Osječko-baranjska županija je jedna od dvadeset hrvatskih županija, smještena je na istoku Hrvatske. Obuhvaća krajeve oko donjeg toka rijeke Drave prije njezinog utoka u Dunav kod Aljmaša, tj. cijelu hrvatsku Baranju i dio Slavonije koji gravitira gradu Osijeku.
Područje na kojem se proteže Osječko-baranjska županija nastanjeno je još u vrijeme neolita (4-5.000 godina prije Krista). Najstariji poznati narod bili su Iliri od kojih je bilo najpoznatije ilirsko pleme Andizeti. U 4. st. prije Krista prodiru Kelti koji na prostoru današnjeg Osijeka podižu naselje Mursu i neka druga naselja. Nakon osvajanja Panonije u 1. stoljeću Rimljani grade utvrde, ceste i mostove. Na mjestu keltskog naselja podižu moćnu rimsku utvrdu i grad Mursu koji car Hadrijan 133. godine uzdiže na status rimske kolonije (Colonia Aelia Mursa). Podno zidina Murse u jednoj od najkrvavijih bitaka stoljeća rimski car Konstantin II. potukao je protucara Magna Magnencija 351. godine.
U doba velikih seoba naroda barbarska plemena uništavaju rimske naseobine. Ono što su od Murse ostavili Goti u 4. stoljeću, dokrajčili su Huni 441. godine. Nakon Gepida, Langobarda, Avara, Franaka i Bugara, početkom 7. stoljeća ovdje se naseljavaju Hrvati. I ovo područje dio je samostalne hrvatske države u 9. stoljeću, pa sve do 1102. kada nakon smrti posljednjeg hrvatskog kralja, Hrvati za svoga kralja primaju mađarskog kralja Kolomana kao suverena zajedničke hrvatsko-ugarske države. Prometnicama ovog područja kreću se križarske vojne i mnogi hodočasnici prema Jeruzalemu. U srednjem vijeku ovo je područje u vlasništvu moćnih plemićkih obitelji Gorjanskih, Koroga, Morovića i drugih. Đakovo u to doba postaje sjedište biskupa iz Bosne, koji se sklonio na svoj posjed Đakovo zbog krivovjernika i dolaska Turaka. Predvođena sultanom Sulejmanom II. Kanunijem turska je vojska 1526. godine osvojila Osijek, a potom zavladala cijelim ovim područjem. U to vrijeme kod Osijeka grade čuveni veliki most koji je spalio hrvatski vitez Nikola Zrinski s vojskom prodrijevši do Osijeka 1664. godine. Zahvaljujući značajnim prometnim pravcima koji povezuju sjever i jug kontinenta, u ovo vrijeme cvjeta trgovina. Austrijska vojska 1687. godine protjeruje Turke iz Osijeka, a potom i iz cijelog ovog područja.
Od 18. stoljeća, u sklopu Austrije, a potom Austro-Ugarske države, ovo područje se intenzivno gospodarski i društveno razvija. To se izražava velikim poljoprivrednim posjedima, jačanjem obrta, podizanjem tvornica, urbanim razvitkom naselja, nastankom prvih kulturnih i obrazovnih institucija, jačanjem lokalne samouprave (gradova i županija). Tada nastaju gradovi danas prepoznatljivog urbanog i arhitektonskog obličja. Nakon 1. svjetskog rata i raspada Austro-ugarske monarhije 1918. godine i ovo područje, kao dio hrvatske države biva ujedinjeno u Državu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija). Poslije 2. svjetskog rata, od 1945. do 1991. godine, Hrvatska je bila, pa tako i ovo područje, u sastavu tzv. Nove Jugoslavije.
Raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Republike Hrvatske 1991. godine, istočni dio Republike Hrvatske prvi je na udaru agresije srpskih paravojnih snaga i JNA. U to vrijeme, pa sve do 1998. godine gotovo polovina teritorija Osječko-baranjske županije nije pod vlašću hrvatske države. Područje koje su zauzele srpske snage Ujedinjeni narodi 1992. godine stavljaju pod svoj patronat (UNPA-područje – UN Protected Area) sve do 1996. godine, kada uvode svoju prijelaznu upravu (UNTAES = United Nations Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium) sa ciljem provođenja procesa mirne reintegracije ovog područja u ustavno pravni-poredak Republike Hrvatske. Taj proces dovršen je 15. siječnja 1998. godine kada prestaje mandat UNTAES-a. Od tada je područje Osječko-baranjske županije cjelovito u sklopu Republike Hrvatske.
Burna povijest ostavila je iza sebe bogatu kulturno-povijesnu baštinu.
Redakcija portala Osječki.hr želi sretan Dan županije svim stanovnicima Osječko-baranjske županije.
