U snimkama poziva jednu kolegicu naziva bedevijom, dok mlađoj djevojci govori da ju želi vidjeti na samo, da se ne brine jer će nju primiti kod sebe u ustanovu i govori joj da se on trudi za nju, pa bi i ona mogla za njega
Na redakciju 24sata stigla je kuverta s transkriptom i zvučnim zapisima telefonskog razgovora između upravitelja Zatvora u Osijeku Dražena Borovečkog i jedne djevojke, koja je prema rečenom u razgovoru, pregovarala o poslu. Razgovor je navodno iz 2018. godine, prvi poziv je upućen s fiksnog telefona iz ureda Dražena Borovečkog i traje 5 minuta i 55 sekundi, a drugi s njegovog poslovnog mobitela. Upravitelj zatvora je u razgovoru sve samo ne profesionalan, a nudi joj i posao – prenosi 24sata.
‘Pa gdje si ti meni’ pita ju na početku Borovečki. Ona mu odgovara da je pogodio trenutak kad nije pri mobitelu. On joj odgovara da ju je htio samo malo čuti i to ponavlja još jednom. Djevojka odgovara da je to lijepo od njega i da je mislila da je nešto hitno. On joj treći put ponavlja ‘Ma ne, pa sjetim se tebe’. Ona mu odgovara da nema vremena i da ima obaveza.
Red posla, red flerta
On nastavlja: ‘Večeras dolaziš?’, na što djevojka odgovara da dolazi s kolegicama. Borovečki ju moli da se malo odmakne na stranu njemu, a da se s prijateljicama može družiti i kasnije. Ona ga pita ‘A Što bi Vi?’ na što on odgovara ‘Pa da te vidim.’. Djevojka odgovara da ju može vidjeti s prijateljicama, na što joj Borovečki uzvraća ‘A ne bih s njima, hoću tebe na samo.’. Pokušava ga ponovno odbiti i govori da će vidjeti ako bude imala vremena i da će se čuti, na što on odgovara ‘Dobro, dobro’ i ‘A u to vjerujem’. Razgovor se nastavlja u istom tonu, ona mu govori da nije konkretan, a on ‘Nisam, nisam? Mali smo, mali smo, je li?’ uz smijeh. Ona pokušava prekinuti razgovor, a on joj govori da sve ide polako, što se ‘onoga’ tiče. Zatim ona krene spominjati da mu ‘cure’ odlaze za mjesec dana, aludirajući na zaposlenice za stručnom usavršavanju i pita ga ima li već sve pripremljeno za druge i da je čula da će biti mjesta u računovodstvu.
– To sa srednjom stručnom spremom, ja tebe trebam, s višom stručnom spremom. Tebe, srećo trebam. Ti bi odmah išla ugovor na djelu. Ja se trudim za tebe, a ti ne za mene – govori.
Ona ga pita što da se potrudi za njega, a on joj odgovara da će vidjeti i da ima tu svega. Pita ju i mislili li ona što tu malo, na što ona odgovara da ne i pokušava prekinuti razgovor. Kreće joj dijeliti komplimente da je pametna i da on to vidi te da mu je zato simpatična i draga i da nije da ne bi uopće razmišljao. Dodaje i da je zapažena s njegove strane. Pita ju je li i njoj bitno da je zapažena.
Danas kad te vidim, zarobit ću te malo sigurno – govori joj i dodaje: Taj mali duh nestašni, vedri duh.
Poziva ju i da ide s njim za Zagreb, no ona odbija. Spominje da će još koji put ići za Zagreb i da može s njim. Ona odgovara da će razmisliti. Napokon prekida razgovor.
‘Ona je bedevija’
U drugoj snimci joj govori da ju ne može dobiti, a zove ju. Ona odgovara da je u Zagrebu jer traži posao.
– Možda bude čak i kod nas. Ova debela se zbombala opet, slomila je prst, nevjerojatna je. I ja sam danas razgovarao s curama pa ćemo vidjeti za ono kak sam ti reko. Pa da te primimo, ali sad ćemo još vidjeti što ćemo, ja ću ti javiti. Nemaš brige – govori Borovečki.
Ona ga pita može li to ipak biti na ugovoru na određeno umjesto na ugovor o djelu jer joj treba naknada za putne troškove.
– Možemo napraviti na određeno, možemo. Ići ćemo na to da ti ide u ruku, znaš? Sad sam ja danas odmah, nešto sam došao do Ministarstva imam nešto obaviti i vraćam se natrag. Nešto smo on i ja razgovarali da sjednemo da vidimo kad bi, da vidimo kako da te odmah ukomponiramo. Moramo nekoga primiti, milijun posto si mi draža ti zato što te znamo, svi te znaju, nema razmišljanja o drugima, ti si tako reći u điru – govori joj.
Nastavlja s komentiranjem da će ju staviti uz nekoga da nauči raditi i da je bilo strašno kad je bila kod njih na stručnom usavršavanju u računovodstvu jer je radila poslove koje nije trebala. Ona dodaje da je bila svačiji osobni potrčko.
– To je bilo odvratno, fuj. To je do onih koji su to tamo organizirali. Da je to bilo kak spada, sad bi ti radila to lijevom rukom lagano – govori.
Ona se nastavlja žaliti na to kako su ju tretirali i pita znači li to da joj se bivša šefica razbila.
– Je, ko kravetina – odgovara Borovečki.
Djevojka odgovara da je teška osoba, a Borovečki govori:
Ma ona je bedevija, u prijevodu, ona je bedevija, da izvineš. (op.a. bedevija riječ arapskog podrijetla koja označava teretnu kobilu)
Pita ju kako je i govori joj da mu je drago što ju čuje. Ispituje ju gdje se smjestila u Zagrebu i dodaje da će prije naći posao u Zagrebu nego njihovoj ‘žabokrečini’. Ona odgovara da je u Osijeku i onako sve namješteno, na što on govori da sve zna, kao da joj upravo ne govori da će ju primiti u službu na mjesto za koje se raspisuje natječaj.
– Dobro mila, ovo sad kad mi sve izdogovaramo..znaš da ja mislim na tebe. Kad ćeš naić, ajd dođi malo – govori joj.
Ona mu se zahvaljuje i govori da će se svakako javiti.
– Dobro, ljubice. Ti imaš poziv moj, budi mi dobro – završava Borovečki.
Djevojka se kasnije zaposlila u računovodstvu na sudu, a snimke su kružile medijskim redakcijama. Dio su neki mediji objavili 2018. godine. Sada su ponovno stigle na adrese redakcija uz popratnu dokumentaciju i kopiju spisa koja je nanovo poslana i Ministarstvu pravosuđa i uprave. Nazvali smo ponovno Borovečkog koji je prvo sve negirao i odbio razgovarati. Transkript razgovora prenosimo u cijelosti.
Kako to pričate s kolegicama, Dražene?
Ja pričam sasvim normalno, okej i korektno.
Zašto ih onda zovete bedevijama, debelim kravama i pitate ih…
U životu, u životu nisam nikada nikoga nekoga tim pogrdnim riječima zvao! Pa ja radim 36 godina! 36 godina, ja takvu riječ nisam izgovorio!
Svaka čast, a govorite mlađim djevojkama ‘hoću te vidjeti’, ‘želim te nasamo’, ‘kad dolaziš’?
Ne, ne, ne, ajde možemo se čuti drugom prilikom. ne, ovako ne.
A kako bismo se čuli?
Nikako, evo, nemojte se ljutiti ali ne.
Dobro, ali čuli smo snimke i vidjeli smo transkripte, da ste razgovarali s mlađom djevojkom o natječajima, o ugovoru na određeno.
Sve može ali to ne! To su sve gluposti! To su stvari onih koji žele nekome zlo!
Pa dobro, ja Vam ne želim zlo. Ali vidim da znate čemu se radi.
Znam ja od koje strane to Vama dolazi, ne bih ja o tome.
Ne znam s koje strane dolazi, ali stvarno me zanima da mi pojasnite te razgovore.
Ništa ja ne bih o tome, hvala Vam.
Okej, Dražene, ajmo ovako. Hoćete li da Vas nazovem drugi put?
Može, može, pozdrav, bok!
Pomogao djevojci da se zaposli na sudu
Nakon 20 – ak minuta, Borovečki nas je sam nazvao, s privatnog telefona.
Sad ću Vam ja reći, ja sam službenik 36 godina. Na radnom mjestu sam šest godina kao upravitelj. Ja u životu nisam ružnu riječ rekao ljudima, niti sam pogrdnim nikada, jel’ mi možete vjerovati, ja sam sportaš. I ja u životu nisam nikome nažao učinio niti bilo što. Ja sam otac dvoje djece, dvoje unučadi imam, niti me gluposti bilo kakve u životu ne zanimaju. Ne zanimaju!
A zašto ste ovo govorili?
Recite?
Pa zašto ste to govorili?
Kome, evo da mi kažete točno. Rekli ste one neke ‘bedevije’, pa ja to, u mom tonu i vokabularu to nikad nije bio, niti sam ikad. Pazite, ja sa službenicama ovdje radim 36 godina. Ni jedna osoba ovdje, ni jedna nikada se nije požalila da sam ja ikad nju bilo kojim slovom uvrijedio.
Ne govorim o tome, pričali ste s jednom osobom i drugu ste nazvali bedevijom. S tom osobom s kojom ste pričali ste bili praktički dogovarali i natječaj i ugovor na određeno.
Ne, ne, ne, oprostit ćete, nisam ja nikad s nikim natječaj dogovarao, to bi bilo, ja bih sam sebi skočio u grlo da bih bilo što takvo napravio. Kao prvo, ja sam, ono što je bilo, te riječi koje Vi sad govorite, ta kolegica je kod nas radila kao vježbenica, ne vježbenica nego na stručnom usavršavanju. Kad je ona podnijela zamolbu sudu, mene je Predsjednik (op.a. predsjednik suda) zamolio, pitao me čovjek jel’ ju poznam. Ja kažem sve najbolje o toj osobi, sve najbolje. Ja tad čak nisam bio upravitelj, ja sam postao upravitelj poslije kad je ona otišla od nas. Ja sam poznavao njezinog ujaka i vis a vi njega sam ja, a i da ga nisam poznavao, ja bih opet pohvalio tu djevojku. Pa moja djeca su starija od nje!
A zašto ste joj onda govorili da ju želite vidjeti u gradu, pitali ju kad će doći u kafić, da dođe sama, a ne s prijateljicama?
Mi smo mogli tu sjest za popit kavu. Ako hoćeš možemo popit i to je sve. Mene ne zanimaju nikakve druge stvari, ja si to ne bi dozvolio. Prvo, ne bi si to nikad dozvolio.
Dobro, a kada je to bilo? Rekli ste da niste tad još bili upravitelj.
Ona je otišla od nas 2018. godine. Ja sam tad u prvom mjesecu imenovan. Sad bi Vam ja lagao, neću, dušu bih griješio kad bih Vam rekao kad se ona na natječaj prijavila, to je njezina stvar.
Dobro, Dražene, s obzirom da očito oboje znamo o čemu govorimo, kako ste završili na toj snimci? Što je bilo?
Ne znam da Vam budem iskren kako je ona to ili bilo što snimila. Ja Vam ne znam. Da sam bio zločest onda sam ju trebao tu prijaviti, to je protupravno snimanje, to je kazna do šest mjeseci zatvora. Al’ nisam jer ne želim se ja s time bakćat, ne želim s time, uopće me to ne interesira.
Kako je onda ta snimka završila kod nas?
Ne znam tko Vam je to dao, ja bih dušu griješio kad bih Vam rekao, nit znam.
Maloprije ste rekli da znate od koga je došlo.
Mogu naslućivati, samo onaj koji meni želi zlo. Onaj tko želi tako provlačiti ljude kroz medije, ja ne. Sad da napravite anketu u mojoj ustanovi, jer ja sam previše toga u ovoj kući napravio i mladost ostavio da bi se glupirao, znate? Ja vam ovo od srca govorim, ja sam vjernik i kršćanin, gluposti me u životu nikad ne zanimaju. Evo to Vam najiskrenije govorim. Najiskrenije.
Znate da se čujete na toj snimci kako govorite o bedevijama, debelim kravama, kako pozivate mladu djevojku na druženje, i tako dalje.
Ja sam njoj rekao, mi tu svi idemo u kafić preko puta zatvora, možemo popiti kavu, to je sve što možemo, ništa drugo me ne interesira. Jer bili smo tu i dok je radila, vrlo korektni. Vrlo korektni. Ja sam prema svima, tako i prema njoj i prema drugim kolegicama.
Sigurni smo, a zašto ste onda govorili za ovu kolegicu da je bedevija i debela krava?
Za koga?
Za drugu kolegicu (ime poznato redakciji).
Sad ću Vam reći, oćete da vam kažem zašto?
Hoću.
Ta žena je tu djevojku maltretirala, ona je nekad radila kod nas, pravila joj je više zlo, ja kažem ‘manji se od nje’, ona je odvratna. Ovo vam sad kažem ovako neslužbeno. Ona je nju mučila, doslovce ju mučila jer je radila u njenom odjelu. Je.
Ne ulazimo u to, u uredske svađe.
Ne ali ja kažem, direktno ja nisam uvrijedio nikad nikoga. Nikad nikoga.
Dobro Dražene, maloprije ste rekli da nikad niste iskoristili takve termine u svom životu, a sad mi govorite da eto jeste. Kako da vam vjerujem?
Moguće da sam rekao, ne mogu sa sigurnošću reći jesam li rekao. To je prošlo već, od toga, odmak vremena, već pet godina, šest sigurno.
Ako smo Vas sad uhvatili u raskoraku, kako da Vam vjerujemo za ostalo?
Ne, ne, ne, ne, um, ne, sad ću vam reći jedno. Ja imam dvoje unučadi, dvije kćerke krasne, koje ne bih osramotio nikad. Njih ni svoju suprugu, u životu, nema šanse u životu. Moj otac i moja majka su previše propatili, bili zarobljeni oboje i ja ne bih sebi dozvolio. Ja sam dva, ovaj tri puta skoro poginuo u ratu. I ne bi si dozvolio glupst nikako.
Žao nam je zbog toga, ali rekli ste djevojci da ju želite vidjeti na samo.
Hoćete da vam kažem zašto? Ja sam njoj pomogao. Izvoli samo me nemoj sramotiti kad budeš radila. Nemoj me osramotiti da me ljudi prozivaju ‘koga si nam to dao, koga si to hvalio’.
Gdje ste joj pomogli, na sudu?
Ona se zaposlila na sudu, radi u računovodstvu.
Tu ste joj pomogli? Okej, ja nisam pričao s njom .
Ne bi ona ništa ružno rekla jer stvarno ja, nemam namjeru gluposti, bilo šta iznosti. Nisam imao prije, nemam ni danas.
Hvala Vam puno.
Nema na čemu. Ja sam zaboravio Vaše ime.
Denis Mahmutović.
Eto gospodine Denis, o ovome što smo Vi i ja razgovarali, da je vrlo korektno i da nema potrebe da se bilo šta oko toga diže. Eto, ja bih Vas molio.
Dobro, gospodine Dražen, hvala Vam puno.
Molim, hvala Vama.
