HNBDok građani jedva spajaju kraj s krajem, otvara se pitanje uloge HNB-a i banaka! Objavljene ozbiljne optužbe na račun HNB-a: „Banke su zaradile milijarde, a građani ostali s dugovima!”

Dok hrvatski građani svakodnevno osjećaju posljedice visokih cijena hrane, stanovanja i drugih životnih troškova, na društvenim mrežama pojavila se objava koja otvara pitanje o kojem se u javnosti znatno manje govori: kolika je odgovornost Hrvatske narodne banke i poslovnih banaka za rast cijena u Hrvatskoj?

U opširnoj Facebook objavi iznesene su ozbiljne kritike na račun monetarne politike, kreditne ekspanzije i postupanja HNB-a nakon ulaska Hrvatske u eurozonu. Autor tvrdi da uzroke visokih cijena ne treba tražiti isključivo u ratu u Ukrajini, poskupljenju energenata i ponašanju trgovaca, nego i u odlukama domaćih financijskih institucija.

Posebno se problematizira rast stambenih i gotovinskih kredita, koji je, prema autorovu tumačenju, dodatno potaknuo potražnju, rast cijena nekretnina i inflatorne pritiske.

Jesu li banke ostvarivale rekordne zarade dok su građani preuzimali sve veće dugove? Je li HNB mogao ranije reagirati i koliko bi to promijenilo današnju situaciju?

To su samo neka od pitanja koja otvara objava, a koja zaslužuju ozbiljnu javnu raspravu.

Ulazak u eurozonu i milijarde eura oslobođenih bankama

Jedna od središnjih tvrdnji odnosi se na promjene monetarnog sustava nakon što je Hrvatska 1. siječnja 2023. godine uvela euro.

Autor objave navodi da je smanjenje stope obvezne pričuve banaka s 9 na 1 posto oslobodilo više od pet milijardi eura te stvorilo prostor za snažnu kreditnu ekspanziju.

Prema njegovu tumačenju, banke su dobile mogućnost plasirati znatno više novca putem kredita, čime je dodatno potaknuta potražnja na tržištu nekretnina, ali i u drugim segmentima gospodarstva.

U objavi se iznosi i tvrdnja da je kreditiranje ubrzano čak 3,5 puta u odnosu na razdoblje prije 2021. godine.

Važno je pritom razlikovati oslobađanje obveznih pričuva od stvarnog povećanja kreditiranja. Smanjenje pričuva samo po sebi ne znači da su banke morale sav oslobođeni novac plasirati građanima niti dokazuje da je taj novac izravno uzrokovao određeni rast cijena.

Ipak, pitanje koje se otvara ostaje relevantno: je li povećana likvidnost bankarskog sustava, zajedno s drugim gospodarskim čimbenicima, pridonijela dodatnom rastu cijena u Hrvatskoj?

Jesu li krediti napuhali cijene nekretnina?

Posebno zanimljiv dio objave odnosi se na tržište nekretnina, na kojem su mnogi građani posljednjih godina svjedočili velikom rastu cijena.

Autor tvrdi da je ukupna masa stambenih kredita od 2021. godine porasla za čak 63 posto te da postoji snažna povezanost između ubrzavanja kreditiranja i poskupljenja stanova.

Poziva se pritom na regresijsku analizu prema kojoj bi ubrzanje stope rasta stambenih kredita za jedan postotni bod bilo povezano s rastom cijena nekretnina od približno 0,85 posto.

Međutim, izvor navedene analize, korišteni podaci i metodologija nisu priloženi objavi, pa se izneseni odnos ne može smatrati potvrđenim dokazom izravne uzročno-posljedične veze.

Unatoč tome, sama povezanost dostupnosti kredita i cijena nekretnina otvara važnu ekonomsku raspravu. Kada više kupaca može dobiti veće kredite, njihova kupovna moć raste, a na tržištu s ograničenom ponudom stanova to može dodatno povećati cijene.

Na cijene nekretnina istodobno utječu i drugi čimbenici, uključujući troškove gradnje, ponudu novih stanova, investicijsku potražnju, rast dohotka i kupnju nekretnina vlastitim sredstvima.

No, koliko je u svemu tome pridonijela kreditna politika i je li se moglo reagirati ranije?

Stan od 60 kvadrata nekada 110.000 eura, danas više od 180.000?

Autor objave iznosi usporedbu koja bi mogla posebno zainteresirati građane koji pokušavaju riješiti stambeno pitanje.

Prema njegovu primjeru, tijekom razdoblja od 2017. do 2019. godine kvadrat stana u Zagrebu koštao je približno 1.800 eura. Stan površine 60 četvornih metara tada se mogao kupiti za oko 110.000 eura, uz mjesečnu ratu kredita od približno 430 eura.

Za 2026. godinu autor navodi cijenu višu od 3.000 eura po četvornome metru, odnosno više od 180.000 eura za stan iste površine.

Prema izračunu iz objave, mjesečna rata kredita za takav stan danas bi iznosila više od 910 eura.

Riječ je o ilustrativnoj usporedbi iz izvorne objave, a ne o potvrđenom izračunu za dva usporediva kredita. Stvarna rata ovisi o visini kredita, kamatnoj stopi, roku otplate i vlastitom učešću kupca.

Ipak, pitanje priuštivosti stanovanja ostaje jedno od najvažnijih za hrvatske građane.

Koliko mladih obitelji danas može kupiti vlastiti stan bez dugoročnog zaduživanja? I koliko im nakon plaćanja mjesečne rate ostaje za normalan život?

HNB je uveo stroža pravila kreditiranja, ali je li to trebalo učiniti ranije?

Jedna od najoštrijih kritika u objavi odnosi se na vrijeme uvođenja strožih uvjeta kreditiranja.

Autor smatra da je HNB predugo čekao s ograničavanjem zaduživanja građana te tvrdi da je takvim postupanjem bankama ostavljen dodatni prostor za sklapanje kreditnih ugovora.

HNB je u ožujku 2025. donio odluku o ograničavanju kriterija kreditiranja potrošača, koja je stupila na snagu 1. srpnja iste godine.

Novim pravilima, uz određene iznimke, ograničen je omjer mjesečne otplate ukupnog duga i dohotka građana na 45 posto za stambene te 40 posto za nestambene kredite. Uvedeno je i ograničenje omjera kredita i vrijednosti nekretnine na 90 posto.

HNB je obrazložio da se mjerama nastoje ublažiti rizici povezani s pojačanim kreditiranjem kućanstava i prekomjernom zaduženošću.

Središnja banka također je navela da ograničavanje kreditiranja može pridonijeti smanjenju inflatornih pritisaka povezanih s povećanom potražnjom.

Upravo ta činjenica otvara pitanje vremena reakcije.

Ako je snažan rast kreditiranja predstavljao rizik za financijsku stabilnost i mogao dodatno poticati inflatorne pritiske, bi li ranije uvođenje ograničenja ublažilo rast cijena?

HNB je u obrazloženju odgode primjene mjera naveo potrebu da građani koji su već bili u postupku kreditiranja mogu dovršiti ugovaranje kredita, kao i potrebu prilagodbe bankarskih sustava.

istup bio opravdan ili je trebalo ranije intervenirati, pitanje je o kojem se može raspravljati na temelju učinaka poduzetih mjera.Gotovinski krediti i cijene u trgovinama: postoji li povezanost?

 

Gotovinski krediti i cijene u trgovinama: postoji li povezanost?

Osim stambenih kredita, u Facebook objavi posebno se problematizira rast gotovinskog kreditiranja.

Autor tvrdi da su banke omogućile građanima dodatno zaduživanje i tako povećale količinu novca raspoloživu za potrošnju, čime je održavan pritisak na cijene hrane, usluga i drugih proizvoda.

Prema tom tumačenju, pad globalnih cijena energenata nije doveo do očekivanog smirivanja domaćih cijena jer je povećana potrošnja nastavila održavati snažnu potražnju.

Podaci HNB-a potvrđuju da je kreditiranje kućanstava tijekom 2025. snažno raslo. Krajem kolovoza te godine godišnji rast stambenih kredita iznosio je 14,8 posto, a gotovinskih kredita 13,2 posto.

Međutim, iz tih podataka nije moguće zaključiti koliki je dio rasta cijena hrane ili usluga uzrokovan upravo gotovinskim kreditima.

Cijene ovise o nizu čimbenika, uključujući proizvodne troškove, plaće, poreze, konkurenciju, uvozne cijene i potrošačku potražnju.

Pitanje koje ostaje jest je li rast kreditiranja dodatno održavao inflatorne pritiske i koliko su mjere HNB-a uspjele ublažiti taj učinak.

Tvrdnja koja izaziva posebnu pozornost: Je li kreditiranje odgovorno za 40 posto inflacije?

U izvornoj objavi iznosi se tvrdnja da je čak 40 posto ukupnog rasta inflacije u Hrvatskoj izravna posljedica kreditne ekspanzije, dok bi kod nekretnina i usluga taj udio, prema autoru, prelazio 60 posto.

Riječ je o iznimno značajnim tvrdnjama koje bi, ako se potvrde odgovarajućim istraživanjem, mogle promijeniti način na koji se u javnosti raspravlja o uzrocima rasta cijena.

Međutim, uz objavu nije navedeno istraživanje koje bi potvrdilo te postotke, niti su predstavljeni ekonometrijski model, vremensko razdoblje i metodologija izračuna.

Zbog toga ih nije moguće predstaviti kao utvrđene činjenice.

Za ozbiljnu raspravu o odgovornosti monetarne politike bilo bi potrebno razdvojiti učinke kreditiranja od utjecaja globalnih cijena energenata, poreznih promjena, rasta plaća, fiskalne politike i drugih gospodarskih čimbenika.

Banke ostvaruju milijarde dobiti, a građani otplaćuju sve veće kredite

Poseban dio objave posvećen je poslovanju banaka i njihovim vlasnicima.

Autor navodi da su banke u proteklih pet godina ostvarile ukupnu neto dobit od 6,29 milijardi eura te da su strani vlasnici kroz dividende iz Hrvatske izvukli više od 3,8 milijardi eura.

Za navedene iznose u objavi nisu priloženi izvori ni precizno definirano petogodišnje razdoblje, zbog čega ih je potrebno dodatno provjeriti u službenim financijskim izvještajima.

Ipak, autor otvara šire pitanje odnosa između profitabilnosti bankarskog sektora, troškova zaduživanja i životnog standarda građana.

Koliki dio bankarske dobiti proizlazi iz kreditiranja građana i poduzeća, a koliki iz drugih izvora prihoda? Koliko se ostvarene dobiti reinvestira u Hrvatskoj, a koliko isplaćuje vlasnicima?

I treba li se o tim podacima više govoriti u kontekstu dostupnosti stanovanja i ukupnog životnog standarda?

Zašto se o ulozi HNB-a više ne raspravlja u Saboru?

Na kraju objave autor postavlja niz pitanja upućenih političkim institucijama, Vladi i Hrvatskoj narodnoj banci.

Posebno se problematizira odnos HNB-a prema poslovnim bankama, njegova neovisnost i odgovornost za učinke monetarne i kreditne politike.

Autor pita zašto se o toj temi više ne govori u Hrvatskom saboru te zašto predsjednik Vlade Andrej Plenković javno ne otvara pitanje odgovornosti domaćih financijskih institucija za rast životnih troškova.

Pritom HNB opisuje kao instituciju koja, prema njegovu mišljenju, nedovoljno štiti interese građana u odnosu na interese bankarskog sektora.

Takve ocjene predstavljaju autorov stav, a ne utvrđene činjenice.

HNB je neovisna središnja banka koja od ulaska Hrvatske u eurozonu sudjeluje u zajedničkoj monetarnoj politici Eurosustava, dok istodobno zadržava određene nacionalne ovlasti, uključujući makrobonitetne mjere.

Zato je za procjenu odgovornosti važno razlikovati odluke koje se donose na razini Europske središnje banke od mjera koje HNB može samostalno poduzimati u Hrvatskoj.

Tko je, zapravo, odgovoran za skupi život u Hrvatskoj?

Izvorna Facebook objava izaziva pozornost jer otvara temu koja se izravno tiče gotovo svakog građanina: zašto su stanovi, krediti, hrana i svakodnevni život postali toliko skupi?

Dok jedni uzroke traže u globalnim gospodarskim kretanjima, drugi upozoravaju na domaće odluke, rast potrošnje, kreditiranje i djelovanje institucija.

Autor objave smatra da se odgovornost HNB-a i banaka nedovoljno propituje te poziva na raspravu o tome jesu li pravodobno poduzete sve raspoložive mjere za ublažavanje rasta cijena.

S druge strane, rast cijena nekretnina i potrošačkih dobara nije moguće pripisati samo jednom uzroku, a za precizno utvrđivanje pojedinačnih doprinosa potrebne su dodatne analize.

No jedno je pitanje posebno važno: jesu li građani danas mogli živjeti povoljnije da su institucije ranije ili drukčije reagirale na snažan rast kreditiranja?