Ono što je Kićo bio za Slavoniju, to je veliki Halid Bešlić bio za Bosnu i Hercegovinu. Istinski velikan. Ljudi kojima je dovoljno reći ime i bez prezimena su posebni. Oliver, Kićo, Dražen, Luka – Halid. Svi znaju o komu je riječ.
U 72. godini nakon kratke i teške bolesti preminuo je najveći glazbenik Bosne i Hercegovine, čovjek oko kojeg se nikada nisu lomila koplja, uvijek i svugdje je imao veliko poštovanje svih, bez obzira na vjeru ili naciju. Naravno da nisu svi slušali njegovu glazbu i da su im afiniteti potpuno drugačiji, no Halid je i kod takvih imao veliki respekt. A sve to je zaslužio svojom nepatvorenom dobrotom, uspjeh i novac ga nisu pokvarili, ostao je ona ista “sarajevska raja”, skroman i normalan, uvijek spreman pomoći svima oko sebe.
Zlatne strune, Vraćam se majci u Bosnu, Miljacka, Prvi poljubac, Crna ruža, Jesen u meni i mnogi drugi veliki hitovi narodne glazbe zauvijek ostaju svima na poklon od Halida, kao i njegova dobrota po kojoj će ga pamtiti njegovi najbliži.
Halid je posebno vezan za Slavoniju i Baranju, ovdje je održao bezbroj koncerata, priredio nezaboravne fešte a iza sebe ostavio bezvremenske hitove. Uvijek je na svojim koncertima u Slavoniji isticao kako mu se ova pjesma “primila” samo kod nas i kako je zapravo pjeva samo u Slavoniji, pa ćemo se baš “Krčmaricom” oprostiti od velikog Halida.