U noći sa subote na nedjelju, 29. ožujka, Hrvatska prelazi na ljetno računanje vremena. To znači da se u 2 sata ujutro kazaljke pomiču jedan sat unaprijed, odnosno na 3 sata, pa ćemo noćas spavati sat kraće. U praksi to donosi više dnevnog svjetla u poslijepodnevnim i večernjim satima, dok će jutra biti nešto tamnija. Isti datum i pravilo vrijede u cijeloj Europskoj uniji, gdje ljetno računanje vremena počinje posljednje nedjelje u ožujku.
Promjena sata sa sobom donosi i određene praktične posljedice. Kod kućanstava s dvotarifnim brojilom, električna energija se u razdoblju od 8 do 22 sata obračunava po višoj tarifi, dok je potrošnja od 22 do 8 sati u jeftinijoj tarifi. Također, često se spominje i vožnja s upaljenim svjetlima, no prema važećim propisima, obveza dnevnih svjetala za osobna vozila prestaje 1. travnja, dok motocikli i mopedi svjetla moraju imati uključena tijekom cijele godine.
Ideja pomicanja sata potječe još iz 18. stoljeća, a u praksi je uvedena početkom 20. stoljeća, prvenstveno radi boljeg iskorištavanja dnevnog svjetla i uštede energije. Prva primjena zabilježena je tijekom Prvog svjetskog rata, kada su pojedine države uvele ovu mjeru kako bi smanjile potrošnju resursa.
Iako se već godinama raspravlja o mogućem ukidanju sezonskog pomicanja sata, ova praksa i dalje je na snazi u većini europskih zemalja. Ljetno računanje vremena trajat će do nedjelje, 25. listopada 2026., kada se ponovno vraćamo na zimsko računanje vremena.