Ako danas prošećete Industrijskom četvrti Osijeka, teško je ne primijetiti veliku, tajanstvenu vilu. Pomalo zapuštena, ali dostojanstvena, stoji ondje kao nijemi svjedok jednog vremena, jedne žene i jednog nadimka koji se već cijelo stoljeće prenosi među Osječanima — Mačkamama.
Iza tog nadimka, koji se udomaćio u gradskim pričama, krije se ime Paulina Hermann, koje je gotovo izgubljeno u magli kolektivnog pamćenja. Paulina je bila sve samo ne nebitna figura, bila je plemkinja, velika humanitarka, poduzetnica, zaljubljenica u putovanja i ljubiteljica životinja. Ipak najpoznatija je svakako po legendi o njezinoj ljubavi prema mačkama i drugim životinjama. Bila je jedinstvena u svakom pogledu, bila je sve ono što je teško zamislivo za ženu onog doba, pa su je neki i smatrali čudakinjom.
Paulina Hermann je rođena kao Paulina Lobe u Novoj Gradiški, u imućnoj obitelji koja je držala pivovaru poznatu po proizvodnji Ožujskog piva. Njezin otac Dragutin bio je poduzetnik, osim pivovare, obitelj je imala i benzinsku postaju u Požegi te brojne nekretnine. Uoči Prvog svjetskog rata, obitelj Lobe je stekla i plemićki naslov, te tako Paulina postaje plemkinja.
U dvadesetim godinama života udala se za trgovca Dragutina Hermana, iz ugledne osječke obitelji, s kojim je imala dvije kćeri, Miroslavu i Frederiku. Nakon njegove smrti, početkom 1930-ih, udala se drugi put, ovoga puta za austrijskog baruna Wesselyja. Ipak, ono što je trajno veže s Osijekom nije brak, nego arhitektura. Godine 1920. započinje gradnja vile u Industrijskoj četvrti, na raskrižju Drinske ulice i Vinkovačke ceste, koja će već tada izazivati znatiželju. Projekt je 1922. dovršio ugledni arhitekt Otto Struppi, a Vila je danas zaštićeni kulturni spomenik, iako nikad temeljito obnovljena.
Paulina Hermann živjela je u Osijeku više od pola stoljeća. Bila je poznata kao žena s izraženim društvenim duhom, filantropkinja i humanitarka koja je vlastitim sredstvima pomagala siromašnim sugrađanima. Voljela je putovanja, a u kasnijim godinama bavila se i trgovinom zemljištem. No ono što je ušlo u gradski mit jest njezina osebujna ljubav prema životinjama. Legenda kaže da je u svojoj vili držala više od stotinu mačaka. Uz njih su tu bili i psi, golubovi, pa čak, kako se šaptalo po Osijeku i pravi lav u dvorištu. Bila je to žena kojoj je bilo svejedno što grad govori, ali grad, naravno, nije ostao nijem. Ubrzo su je počeli zvati Mačkamama, a taj nadimak s vremenom je postao nerazdvojiv od vile u kojoj je živjela.
Paulina Hermann umrla je u 82. godini, nakon duže bolesti. Danas se o njoj zna vrlo malo, ostala je tek vila, poznati spomenik na Vinkovačkoj cesti i naravno, nadimak. Prošle godine obilježena je 100. godišnjica postojanja vile Mačkamame. Možda je upravo to prilika da se i priča o Paulini Hermann vrati među ljude. Jer život žene koja je bila plemkinja, poduzetnica, dobrotvorka i po svemu sudeći istinska gradska legenda, svakako zaslužuje da se ispriča još jednom.
Po svemu sudeći, Osijek tu priču ipak nije zaboravio, a trudi se da nikad i ne zaboravi. Grad je predstavio idejno rješenje za obnovu prostora oko vile. Planira se novi, moderan trg, premještanje parkirališta, izgradnja platoa za tržnice, sajmove, Advent i klizalište, kao i dječje igralište. Time bi ne samo vila, već i čitav kvart dobio priliku za novo poglavlje i dostojno nasljeđa jedne neobične, ali nezaboravne Osječanke.