Nedjeljom kroz vrijeme: 125. obljetnica posvete osječke konkatedrale – neogotičke ljepotice

Godina 2025. donosi tri važne obljetnice vezane uz život i djelovanje biskupa Josipa Jurja Strossmayera – 210 godina od njegova rođenja, 175 godina otkako je zaređen za biskupa, te 120 godina od njegove smrti. Njegov trag snažno je urezan i u samom srcu Osijeka, gdje se, zahvaljujući njegovoj inicijativi, uzdiže konkatedrala sv. Petra i Pavla – jedan od najupečatljivijih simbola grada.

Osječka konkatedrala sv. Petra i Pavla jedna je od najupečatljivijih hrvatskih građevina. Za razliku od većine drugih značajnih sakralnih objekata u Hrvatskoj, ona je stara nešto više od sto godina. Njezinu gradnju potaknuo je biskup Josip Juraj Strossmayer, rođeni Osječanin, 1866. godine, kada je prvi put javno progovorio o potrebi za novom crkvom u Osijeku. Na tom je mjestu tada stajala Gornjogradska župna crkva iz 1732. godine, koja je bila premala i neugledna u usporedbi s novim građevinama koje su nicale u gradu. Ipak, zbog poteškoća u prikupljanju sredstava, sama gradnja započela je tek 1894. godine, prema nacrtima njemačkog arhitekta Franza Langenberga. Nakon njegove iznenadne smrti početkom 1895., projekt preuzima Richard Jordan. Vanjski dio završen je 1898., a unutrašnjost je uređivana još godinama. Katedrala je svečano blagoslovljena 1900. godine, čime je Strossmayer ostvario svoju zamisao.

Gradnja je trajala šest godina, utrošeno je oko tri milijuna komada crvene opeke i ukrasnog kamena, a svaki sloj svjedoči o veličini tadašnje vizije. Nad gradom se uzdiže toranj visok 90 metara, a u njemu su smještena četiri crkvena zvona, težine 2665, 1552, 740 i 331 kilograma. Osječka konkatedrala danas je treća najveća crkva u Hrvatskoj, odmah iza zagrebačke i đakovačke katedrale, a po visini joj parira jedino toranj zagrebačke katedrale.

Njezina posebnost ne leži samo u vanjskoj monumentalnosti. Sagrađena je u neogotičkom stilu krajem 19. stoljeća, no njezina unutrašnjost bogato je oslikana, što nije uobičajeno za gotiku. Zidovi i stropovi oslikani su u razdoblju između tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća i to nešto drukčije nego što je izvorno bilo planirano. Konačno oblikovanje dobila je između 1938. i 1942. godine, kada je hrvatski slikar Mirko Rački ispunio prostor freskama živih boja, nadahnutima prizorima iz Starog i Novog zavjeta. Danas unutrašnjost izgleda kao bajka – sve vrvi ukrasima, od bogato uklesanih oltara do šarenih vitraja koji pričaju biblijske priče kroz igru svjetla i boja.

Premda je službeno nosila status župne crkve Župe sv. Petra i Pavla sve do 18. lipnja 2008., među Osječanima i posjetiteljima već se odavno udomaćio naziv “katedrala”. Tijekom svoje relativno kratke, ali bogate povijesti, prošla je kroz niz oštećenja – ponajviše za vrijeme Domovinskog rata – a njezina obnova traje i danas. Prema projektu iz 2019. godine, bila je predviđena sveobuhvatna obnova vrijedna 250 milijuna eura, no današnje procjene tu brojku znatno nadmašuju. Među idejama koje bi joj mogle udahnuti novu turističku dimenziju jest i ugradnja panoramskog lifta, no ta inicijativa još čeka svoje financiranje.

Povodom 125. obljetnice posvećenja, Udruga za uljepšavanje grada “Moj Osijek”, ove nedjelje, s početkom u 17 sati organizira stručno vođeno razgledavanje konkatedrale. Posjetitelji će tom prigodom imati priliku čuti zanimljive detalje iz njezine bogate povijesti, te se izbliza upoznati s jednim od najupečatljivijih simbola Osijeka – arhitektonskim nasljeđem velikog biskupa Strossmayera.

(Foto: Ivica Benić)