Fakultet umetnosti Univerziteta u Nišu organizirao je prvo Internacionalno takmičenje solo pevača “Belcanto”, koje je okupilo brojne pjevače iz regije. Među brojnim je natjecateljima bila i 28-godišnja Šibenčanka Andrea Paić, sopranistica, zboristica epizodistica HNK-a u Osijeku, iza koje su već i srednje (Valencienne, Giannetta, Genovieffa i Infermiera), ali i velike uloge (Susanna, Marženka). U Osijek se vratila s osvojenom prvom nagradom u kategoriji Opera, ali i titulom laureatkinje cjelokupnog natjecanja!
* Koji je osnovni poticaj, motiv za mladu pjevačicu ili pjevačicu bilo koje dobi za ovakve izazove?
– Moram naglasiti da je ovo natjecanje, iako tek u prvojgodini, na vrlo visokoj razini, od organizacijski i marketinški, do onih meni važnijih, ljudskih vrijednosti, a to su gostoprimstvo, susretljivost i ljubaznost, što je zbilja atmosferu učinilo ugodnom i
lijepom. I sve to zahvaljujući divnim organizatorima na čelu sKatarinom Simonović Ivanković, profesoricom na odsjeku za solo pjevanje. Preporučujem ovo natjecanje svim kolegama do 32 godine. Ja sam se prijavila da bih nakon male stanke od natjecanja i audicija ponovno ispitala sebe i svoje umjetničke sposobnosti u stresnoj situaciji poput ove. Zbog osobnog rasta, ali naravno i iskustva stečenog radom u kazalištu pomislila sam da je ovo vrlo dobar trenutak za otići pred žiri i pokazati sada već i zrelost u glasu i interpretaciji.
* Nezaobilazno je pitanje o konkurenciji. Je li vam to uopće bitno, razmišljate li o tom prije prijavljivanja, tijekom nastupa?
– Ukupno je bilo 62 kandidata u 12 kategorija. U mojoj kategoriji bilo je troje natjecatelja. O konkurenciji nisam razmišljala, niti se time inače opterećujem, najvažnije mi je sebe prikazati u najboljem svjetlu. Ipak, bilo je potrebno na zavidnoj tehničkoj i interpretacijskoj razini otpjevati program, u ovom slučaju četiri operne arije da bih osvojila titulu Laureata cjelokupnoga natjecanja.
* Koliko su ovakvi događaji stvarno korisni? Kako je to “mjerljivo”?
– Događaji poput natjecanja, audicija itd. su korisni jer ipak donekle daju realnu sliku o izvođaču. Ono što donosi nagrade/uloge je taj wow efekt (emocija, atmosfera) koju izvođač treba prenijeti na publiku i žiri. Ovoga sam puta bila vrlo nadahnuta i zaista uspjela privući pozornost na sebe i glazbu koju izvodim. U žiriju su bili umjetnici s mnogo godina iskustva na sceni, koncertnog izvođenja, usto i profesori na akademijama koji itekako znaju kako nešto treba zvučati i prema tim kriterijima i ocjenjuju.
* U zboru HNK-a ste i iza vas su i brojne uloge. Jeste li zadovoljni u kojem smjeru se vaša glazbena karijera razvija?
– Vrlo sam zadovoljna. Svi znamo da je svaki uspjeh tek vrhsante leda, ispod čega je ispod veliki trud i rad, ulaganje u znanje, odricanje, rast u svakom smislu i predanost i ljubav prema ovom ili bilo kojem drugom poslu. Vrlo sam zahvalna što radim u kazalištu i što mogu puno toga naučiti od svih starijih kolega i solista i zborista. Ovaj uspjeh želim podijeliti s našim solistom i vokalnim mentorom Slobodanom Cvetičaninom, koji mi je pomogao pripremiti se za natjecanje i velika je podrška ne samo meni, nego i svim drugim mladim kolegama te nesebično s nama dijeli svoje znanje i iskustvo.
* Gdje se Andrea vidi za pet ili deset godina? O kojim ulogama sanja? Projektima?
– Vidim se kako još uvijek vježbam, radim na sebi i rastem, a uloge, koncerte prepuštam sudbini i prilikama koje će mi se nadam se i dalje otvarati. Kao i svaki sopran maštam o Traviati, Liu (Turandot), Mimi (La Boheme), Leonori (Moć sudbine)…
Razgovarala: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku
