Alojzije Viktor Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u Brezariću, u župi Krašić, a djetinjstvo i mladost vezao je upravo uz Krašić i Zagreb. Nakon školovanja u Zagrebu i ratnog iskustva na talijanskom bojištu u Prvom svjetskom ratu, životni put ga vodi prema svećeničkom pozivu. Studij filozofije i teologije završava u Rimu, a za svećenika je zaređen 1930. godine. Već 1934. papa Pio XI. imenuje ga zagrebačkim biskupom koadjutorom, a nakon smrti nadbiskupa Bauera 1937. godine Stepinac preuzima upravu Zagrebačke nadbiskupije.
Tijekom Drugog svjetskog rata Stepinac se jasno i javno suprotstavlja rasnoj ideologiji i progonima. U propovijedima i brojnim pismenim intervencijama zauzima se za nepovredivo dostojanstvo svake ljudske osobe, bez obzira na rasu, narodnost ili vjeru. Otvoreno osuđuje rasne zakone, spašava progonjene Židove, Srbe, Rome i druge te se protivi nasilnim prijelazima na katoličanstvo, ali istodobno nalaže svećenicima da u smrtnoj opasnosti prime svakoga tko zatraži zaštitu Crkve. Zbog takvih stavova bio je pod stalnim pritiskom i nadzorom, a njegov položaj bio je nepoželjan i vlastima toga vremena.
Nakon završetka rata i uspostave komunističke vlasti Stepinac postaje jedna od glavnih meta novog režima. Uhićen je 1946. godine i u montiranom sudskom procesu osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora i prisilnog rada. Kaznu izdržava u Lepoglavi, a potom u kućnom pritvoru u Krašiću kada mu se zdravstveno stanje pogoršalo što je bilo posljedica dugotrajnog trovanja od strane Titovih komunista. Papa Pio XII. imenovao ga je 1953. godine kardinalom, što je dodatno pogoršalo odnos vlasti prema njemu i dovelo do prekida diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom.
Teško narušena zdravlja, u izolaciji i pod stalnim pritiskom, kardinal Stepinac umro je 10. veljače 1960. godine u Krašiću. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali, a vjernici su ga već tada doživljavali kao mučenika i svjedoka vjere. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, čime je Crkva potvrdila ono što je hrvatski narod osjećao desetljećima – da je život Alojzija Stepinca ostao trajni simbol vjernosti savjesti, slobodi i istini.