Sport i obitelj kod Borbaša su nerazdvojni, a njegov poduzetnički duh uvijek ga je vodio
U vremenu kada je borilački sport bio više način života nego hobi, u srcu Osijeka rodila se nevjerojatna priča o čovjeku koji je od najranijeg djetinjstva zakoračio na tatami i nikada se nije osvrnuo. Počeo je trenirati karate praktički od rođenja, postao dvostruki svjetski prvak, vodio generacije mladih sportaša, gradio klub s obiteljskim korijenima i paralelno radio kao redar, osnovao svoju zaštitarsku firmu, surađivao s velikim brojem estradnih umjetnika, postao sinonim za sigurnost na Osječkoj noćnoj sceni, i na kraju i vlasnik jednog od najpopularnijih noćnih klubova u regiji. Njegov život, isprepleten sportom, prijateljstvom, izazovima i nebrojenim anegdotama, danas služi kao inspiracija svima koji vjeruju u snagu discipline, poštovanja i zajedništva – prenosi SiB.hr
Prvi dani karatea: od kolijevke do tatamija
Karate nije bio izbor, već sudbina. Alen Borbaš, koji se danas ponosi titulom višestrukog svjetskog prvaka i pravaka Hrvatske, postao je članom Karate saveza Jugoslavije sa samo šest dana. U šali kaže da trenira više od 50 godina, jer su njegovi prvi koraci bili na tatamiju. Karate je bio više od sporta – bio je životni put, način razmišljanja i nasljeđe koje mu je prenio otac, jedan od pionira borilačkih vještina u bivšoj državi.
U doba kada nije bilo interneta, videa ni tutoriala, svaki seminar bio je iznimno dragocjen. Zvonko Borbaš, Alenov otac, je 1964. godine prisustvovao karate seminaru u Petrovcu, naučio dvije-tri tehnike, koje su se trenirale mjesecima. Dolazak japanskih majstora bio je praznik, a dvije nove tehnike značile su godinu dana napornog rada. Danas se sve može naučiti klikom, tada se znanje krvavo stjecalo i s ponosom prenosilo.
Obitelj kao karate dinastija
Sport i obitelj kod Borbaša su nerazdvojni. Majka, sestra, djeca – svi treniraju karate ili su se okušali u borilačkim sportovima. Kćer Iva je bila višestruka prvakinja u tajlandskom boksu, a dvorana im je druga dnevna soba. Provode više vremena trenirajući i družeći se u klubu nego kod kuće, a svaki obiteljski ručak pretvara se u priču o sportu, medaljama i anegdotama iz dvorane.
Novac Alenu nikada nije bio prioritet. Važnije mu je bilo proputovati svijet, upoznati ljude, podijeliti radost s prijateljima. Kada bi se odlučili na ćevape, nije bilo neobično da iz Osijeka krenu u Sarajevo, samo da bi večerali i vratili se. Klub je funkcionirao kao velika obitelj, sve se dijelilo, a prijateljstvo i veselje bili su ispred svega.
Od dvorane do kluba: karijera zaštitara
U ranoj mladosti je Alen počeo raditi kao redar po diskotekama. Sa svojim kolegama iz borilačkog kluba HUS održavao je red u noćnim klubovima i priredbama, a njihova reputacija govorila je za sebe – profesionalci iz dvorane koji su znali što rade. Kasnije je iz toga izrasla respektabilna tvrtka Borbaš Security. Sport mu je kanalizirao energiju.
Alen tvrdi da treninzi smiruju i sprečavaju nasilje – nakon napornog treninga, nema potrebe za sukobima. S osmijehom govori o “bitkama” iz mladosti, koje su, iako burne, bile škola za život.
Danas je sve dostupno – snimke borbi, prehrana, suplementi. Nekada su na svjetskim prvenstvima prvi put vidjeli protivnike, morali se prilagođavati u trenutku. Iako nije imao poraza u kickboksu i tajlandskom boksu, sve je postizao brzinom, eksplozivnošću i osjećajem za borbu, a ne proteinima i dodacima. Poznat po “čišćenju“ protivnika nogama, dobio je i nadimak “Ashi Barai“.
Neporažen na ulici
Na ulici je Alen – neporažen. Iza sebe ima desetke uličnih tuča, iz kojih je uvijek izlazio na nogama. Odrastajući u Osijeku, u nesigurnim vremenima, kvartovske borbe bile su svakodnevica. No, ključ je bio u zajedništvu klupske ekipe i sportskom duhu koji je nosio iz dvorane.
Početak karijere redara bio je kaotičan – rad u Tufni, onda prelazak u legendarni OKS. Iako Alen nije fizički velik, njegova odlučnost činila ga je autoritetom. OKS je postao poznat po sigurnosti, ponudi, zabavi i dugovječnosti – jedinstven klub u Hrvatskoj koji traje desetljećima. Iza svega stoji priča o borcu, treneru i čovjeku koji je sport pretvorio u način života, a svoje ime u legendu Osijeka.
Za kraj, teško je riječima prenijeti svu energiju, trud i karizmu koju donosi ovaj borac – zato obavezno bacite oko na video epizodu Bećar priča i osjetite atmosferu s treninga, natjecanja i svakodnevnog života:
