Nakon kratke i teške bolesti, preminuo je Predrag Fred Matić. Bio je dugogodišnji član SDP-a, ministar branitelja od 2011. do 2016. godine i hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu. Imao je 62 godine – prenosi 24sata.
Fred Matić rođen je 2. lipnja 1962. godine u Požegi. Osnovnu i srednju školu završio je u Vukovaru, a postao je nastavnik razredne nastave nakon dvogodišnjeg studija na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
U intervjuu za Novi list ispričao je kako su njegovi roditelji 1960-ih došli u Vukovar.
– S dva kofera šezdesetih su došli u Vukovar, da bi iz njega 1991. godine, opet s dva kofera morali otići – rekao je Fred koji se tijekom rata uključio u obranu Vukovara.
Bio je dragovoljac Domovinskog rata i ratni vojni invalid. Aktivno je sudjelovao u obrani grada. Zarobljen je i odveden u srpski koncentracijski logor. Tamo je bio ukupno 9 mjeseci, a prošao je čak tri logora. O svom sudjelovanju u obrani Vukovara i zatočeništvu u logorima napisao je i ratni roman “Ništa lažno”.
– Često mi desničari prigovaraju: ‘Kasno si se, Fred, uključio’. Pušku sam uzeo 3. rujna 1991. godine, pa vi prosudite. Ali reći ću vam: humanist sam, to je moje životno opredjeljenje. Na početku sam mislio ovako: ako vi i ja sad iznesemo balvane na cestu, posao je policije da to riješi, a ne da to rješavaju neka druga dva civila. Kad se vojska jasno stavila na stranu srpskih pobunjenika, tad sam shvatio da je trenutak da se priključim, premda sam se u Ured za obranu prijavio dva i pol mjeseca prije nego sam uzeo pušku. Tada nisam mogao vjerovati da postoje ljudi koji su znali da će biti rat, jer ja nisam, i koji su prodavali kalašnjikove: ‘Šta, ja da kupim svoju smrt, a da ti na tome zarađuješ?’ Meni je to bilo i ostalo nepojmljivo – rekao je Matić u intervjuu.
Za svoje junaštvo i zasluge u obrani Domovine, odlikovan je s devet najviših državnih odlikovanja i medalja. Uz to je i umirovljeni brigadir Hrvatske vojske.
Nakon rata radio je u Kabinetu načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga i prvi je šef Kabineta ministarstva hrvatskih brnaitelja. Tijekom svoje političke karijere bio je savjetnik potpredsjednice Vlade RH i ministrice hrvatskih branitelja, posebni savjetnik Predsjednika RH za branitelje, ministar branitelja, saborski zastupnik, a naposljetku i eurozastupnik.
– Mislim da sam jedini zastupnik EP-a koji je na kraju dvadesetog stoljeća bio zatočenik koncentracijskog logora – govorio je.
Iza sebe je ostavio suprugu Svetlanu i sina Svena. U intervjuu za Novi list ispričao je kako je iz Vukovara uspio izvući svoju suprugu te kako su se tijekom rata čuli samo jednom.
– Svetlana je 1990. ujesen upisala studij u Beogradu. Tada smo još samo hodali. Osobno sam je iz Vukovara, bilo je to već poslije pokolja u Borovu selu, kroz hrvatske barikade u Bogdanovcima otpratio u Vinkovce na vlak za Beograd. U sljedećih pet godina, do 1998. godine, čuli smo se samo jednom: 1994. sam je iz Trsta nazvao ‘na kovanice’. Ono, “Kako si?”, “Dobro”, “Kako si ti?”, “Dobro”. I to je to – rekao je Matić te ispričao kako je na kraju ljubav ipak pobijedila.
– Nakon reintegracije, željni Vukovara, išli smo, ekipa. Negdje nakon Slavonskog Broda, meni ‘lampica’, kažem ja: “Ajmo nazvat Beograd, da vidimo što radi Patkica.” Nadimak joj je ‘Patkica’, jer se preziva Patković. Nisam se usudio nazvati ja, nagovorio sam brata. Buraz nazove, ali javi se kolegica s posla, i kaže: “Ali Svetlana je danas kod mame u Vukovaru.” E sad ja preuzimam telefon, nazovem Vukovar, dobijem je i kažem: “Bi li se htjela vidjeti sa mnom?” Kaže ona: “Pa naravno, ali ti si jako, jako daleko.” Na to sam rekao: “Za sat vremena, na starom mjestu, di smo se nalazili.” Kad smo se sreli, kao da se nikad nismo ni razišli: kao da je od 1991. do 1998. prošao jedan dan. Otad su se telefonski računi više od pola godine mjerili u tisućama kuna, a onda, u proljeće 1999. godine, došla je ovamo, i zajedno smo do danas. Sretan sam. Znam joj reći: “Bog čovjeku ispuni jednu veliku želju.” Kad danas želim dobiti na lotu, Bog mi kaže: “Ne budi proklet, već si dobio” – istaknuo je Fred.
